Ne vidim dobro/Dobro

srijeda, 16.04.2025.

Predblagdanska depresija je emocionalno stanje koje se može javiti u blagdansko vrijeme, obično prije samih blagdana, prije Božića, Nove godine i drugih blagdana. Ovo stanje karakterizira osjećaj tuge, stresa, tjeskobe ili opće nezadovoljstva koji se pojačava tijekom priprema za blagdane


Tradicija je zajebana stvar - uzrokuje stres.
Eto, na primjer žene na poslu pričaju o čišćenju.
Dolazi Uskrs, kuća mora biti izglanjcana, ne smije nigdje biti trunke prašine, nedajbože paučine.
Plus, hrana.
Mora biti pogača, vlastitom rukom umiješanih, mora biti bakalara, janjetine, šunke, farbanih jaja, sve to mora biti, baš mora biti... da bi bio Uskrs.
Jer inače nije.

Jedna kaže: ali ja ne vidim. Ne visim ni prašinu ni paučinu dok ne stavim naočale.

Kažem, ni ja. Naočale mi trebaju za sitna slova i brojke, ne za prašinu. Ne za Uskrs. :)

Bakalar mogu pojesti, ali da mora biti - ne mora.
Kuhana jaja ne volim.
Stres ne volim.
Kolači? Kad me volja ispečem, a kad MORAM - ne da mi se.
Janjetinu volim, ribu volim, ali ne želim da mi kalendar diktira kad ću što jesti.

Ipak, i u mene vlada ta neka blagdanska depresija.
Za auto oko 1600 ojrića, pred sam Uskrs.
A taman isplatila drugo ovogodišnje putovanje kćeri.
Pa krizma, pa matura, pa haljina, cipele, nokti, frizura.

I da mislim o paučini i prašini?
Ja to ni ne vidim.
Dok ne stavim naočale.

Ne vidim ni Uskrs, takav kakav je nametnut.
Ili ne vidim dobro.
Samo vidim ono što želim vidjeti, i to kad stavim naočale.

A vi, kako vi vidite?
Vidite li Dobro?

<< Arhiva >>